Elektronska komunikacija i bezbednost na internetu.
Komunikacija na internetu ili Elektronska komunikacija
Komuniciranje se može analizirati kao funkcija ili kao proces . Komuniciranje kao funkcija podrazumeva suštinu predmeta komuniciranja, sredstva koja se u komuniciranju koriste, kao i vreme kada se komuniciranje odvija. Komuniciranje kao proces podrazumeva odvijanje aktivnosti komuniciranja. Drugim rečima, komuniciranje kao funkcija se odnosi na akcije pojedinaca, učesnika komuniciranja, a kao proces se odnosi na međusobne akcije onih koji su uključeni u proces prenošenja poruke.
Većina modela komunikacije obuhvata pet osnovnih elemenata, a to su pošiljalac/izvor (enkoder), poruka, kanal i primalac (dekoder). Peti element je povratna sprega od primaoca do pošiljaoca .
Pošiljalac i primalac mogu biti pojedinac ili društvena grupa, kolektiv ili formalna organizacija. Svako može biti istovremeno i pošiljalac i primalac poruka. Značajno je napomenuti da je za uspešnost komunikacije neophodno da obe strane jednako interpretiraju značenje poruke.
Bezbednost na Internetu
Pojam bezbednost računara (Computer Security) može se interpretirati na više načina u zavisnosti od
razdoblja u kojem se taj pojam koristio. Pojavom i korišćenjem Interneta ovaj pojam poprima šire značenje
koje podrazumeva zaštitu od kradljivaca podataka (Data Thieves) i mrežnih napadača (Network Attackers),
koji se danas popularno nazivaju hakeri (Hackers).
Budući da je Internet poslednjih godina doživeo veliku ekspanziju omogućivši brzu komunikaciju među
korisnicima na udaljenim destinacijama, stvorila se potreba da se znatno ozbiljnije pristupi problemu
bezbednosti na Internetu. Međutim, brzi razvoj i globalizacija otežavaju uspostavljanje valjane pravne
regulative koja bi sankcionisala sve veći broj zloupotreba koje nastaju na Internetu. Zbog ogromnog broja
korisnika Interneta u gotovo svim državama sveta, skoro je nemoguće učinioca prekršaja pronaći i kazniti.
Mnoge vlade su donele zakone koji važe samo u njihovim zemljama, međutim još uvek postoji veliki broj
država koje nisu dovoljno svesne negativnih strana Interneta. Pri tom donošenje ovakvih zakona i pravila
nije nimalo lak zadatak. Upravo je nedostatak adekvatnih zakona jedan od osnovnih razloga pojave velikog
broja zlonamernih softvera koji narušavaju bezbednost korisnika Interneta.
Korisnike Interneta bi zato veoma trebalo da zanima šta sami mogu da učine u cilju zaštite od ovakvih
pojava, pogotovo kada se radi o poslovnom okruženju gde se nameću i dodatni zahtevi, vezani za osiguranje
kontinuiteta poslovanja i sprečavanje krađe, oštećenja i uništenja podataka. Prvi korak je svakako
elementarna edukacija o bezbednosti na Internetu.